Mada su dosta davno (1870.) otkrivena prva rudišta vrlo kvalitetnog kamena koji se po mineralnom sastavu podudara sa granitom,tek se odlaskom Austro-Ugarske i završetkom Prvog svjetskog rata 1920. godine započelo sa prvom eksploatacijom što je ujedno i početak razvoja industrije u Jablanici i jablaničkom kraju. Klesar Franjo Rothan prvi je shvatio kakvo neslućeno bogatstvo i kvalitet kriju obale Neretve u području Bukova poda pa je sam započeo sa ispitivanjem tog jedinstvenog kamena sa širokom primjenom u građevinarstvu i spomeničarstvu. Uspio je da dobije državnu koncesiju na eksploataciju, međutim na tom poslu nije dugo ostao sam.Za njim je za kratko vrijeme krenulo još destak koncesionara,koje je privukla mogućnost dobre zarade obzirom na jevtinu radnu snagu i osiguran plasman obzirom na jedinstvenost i kvalitetu u odnosu na dotad poznata nalazišta. Najjači među njima bio je Dušan Mihajlović, navodno junak solunskog fronta, koji je 1922. godine formirao komanditno društvo za proizvodnju granita "Neretva"- Sarajevo, za koje se kaže da je imalo kamenolom u Bukovpodu kod Jablanice sa svim postrojenjima za proizvodnju odličnog mramora za ukrasne obloge u građevinarstvu, spomenike i sl.
Stručnu snagu i majstore klesare Mihajlović je doveo iz Slovenije, Dalmacije i Makedonije. Kolika je bila proizvodnja kamena ne zna se pouzdano, ali se zna da su se kamene ploče počele izvoziti i na inozemno tržište. Pored spomenutog duštva, značajniji poslodavci, barem u početku eksploatacije kamena gabra, bili su braća Dragutin i Anton Ras iz Zagreba, Evgenije Lapčević zvani Rusan, Franjo Miler, Šerif Arnautović, trgovac iz Mostara, Nikola Ćećez i drugi. Od svih "koncesijaša" i poslodavaca izdvojila su se dvojica najsnažnijih koji su formirali svoja preduzeća. Dušan Mihajlović je bio vlasnik preduzeća na desnoj, a Dragutin Ras na lijevoj obali Neretve. Svi oni skupa zapošljavali su više stotina radnika, mahom neškolovanih mladića iz okolnih jablaničkih sela, koji su za male nadnice obavljali teške fizičke poslove. Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima, činjenica da se može nešto zaraditi i izvan konvencionalnih radova na polju bio je značajan momenat u promjeni svjesti mnogih seoskih porodica koje su se vjekovima izdržavale boreći se sa prirodom i otimajući od škrte hercegovačke zemlje. Eksploatacija i prodaja granita te mogućnost zapošljavanja radnika doveli su u Jablanicu i nove stanovnike, koji su tu nalazili posao i interes. Bili su to žandarmi, poslovođe, nadstojnici i trgovci iz drugih krajeva zemlje. Malo-pomalo otvarane su i zanatske radnje. Stizali su i penzionisani žandari i policajci, te se zapošljavali kod poslodavaca kao nadzornici i čuvari. Jablanica je narastala polagano, razvijala se kao moderno naselje, te je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji spadala u rijetka mala mjesta, koja su bilježila napredak i uspon. Podizane su nove kuće, razvijala se trgovina, jačalo zanatstvo, a pomalo i turizam, s obzirom na ugodnu klimu i okolne prirodne ljepote. U jablaničkom hotelu koji je podignut istovremeno kad i željeznička stanica 1888. godine boravili su nerijetko i gosti iz Beograda, Sarajeva, Splita, Dubrovnika i Mostara. Dugo se u Jablanici prepričavao boravak turskog predsjednika vlade Ismet-paše Inenija u kafani Muharema Tahirovića 1930.godine.
Sve do sredine 1926.godine,kada je izgorjela "Narenta a.d.", prva hercegovačka industrija drveta iz Ostrošca, bila je najznačajniji kapacitet iz oblasti prerade drveta u regiji. U prosjeku je zapošljavala oko 300 radnika na sječi jelovine i bukovine i na preradi u tvornici, naročito crnog bora izvrsnog kvaliteta. U Ostrošcu je bila pilana sa parnim lokomobilom (45 KS), te 6 gatera,6 strojeva za preradu drveta, 4 stroja u mehaničkoj radionici, te 5 strojeva za izradu namještaja i parketa. U sastavu preduzeća bile su parionica i sušara ali i proizvodnja elektroenergije za rasvjetu i pogon. U stolariji su se na veliko izrađivali prozori i vrata,te parket raznih vrsta i borovi teraco- briketi za popločavanje ulica.U pilani je rezana sva vrsta merkantilne robe do dimenizija od 12 cm. Šuma se eksploatisala u Neretvici i masivima Prenja i Čvrsnice, tako da će nešto kasnije proraditi i pilana u Doljanima. Uvođenjem industrijskih kapaciteta i malih pogona za eksploataciju i preradu kamena i šume, čime je Jablanica posebno obilovala, stvorilo je novu klasu stanovnika – radništvo.
Pojava nove klase uzrokovala je i pojavom nekih novih društvenih odnosa i tendencija u društvu.prisutno je političko i sindikalno organizovanje a nisu bili rijetki i štrajkovi. Najkarakterističniji je štrajk Granitovih radnika u Bukovom podu, u kamenolomu Dušana Mihajlovića od augusta 1934.godine, kada je 160 radnika obustavilo rad jer im vlasnik od 1. jula duguje sumu od preko 2oo.ooo dinara.Vođa štrajkačkih radnika bio je Jozo Tadić, rodom iz Banja Luke, predsjednik Jugoslovenskih nacionalnih sindikata sa sjedištem u Jablanici. Štrajk je trajao 15 dana i završen je posredovanjem sreskog načelnika iz Konjica povoljno po radnike, jer im je isplaćena dugovana suma.
Neposredno po završetku rata Jablanica će u periodu najveće bijede i siromaštva ponovo postati simbolom nečega novog i velikog. Jedna stara vizija još iz austro-ugarskog doba da se u Neretvi krije jedan ogroman energentski potencijal, dobila je svoju konkretizaciju izgradnjom prve hidroelektrane u novoj Jugoslaviji. To je tada bio najznačajniji objekat i najveći ispit nove vlasti. Branu i objekte Hidroelektrane gradila su preduzeće iz cijele države, tako da je Jablanica za dugi posljeratni period bila jedno veliko gradilište. Izgradnjom vještačkog hidroakumulacionog bazena na potezu od ušča rijeke Rame pa do Konjica, potopljena su skoro jedina poljoprivredna i voćarska područja, koja je Jablanica imala, što je u bitnome promjenilo prirodu i karakter ovoga kraja. Posljedicu ondašnjeg velikog državnog uspjeha dugo su na svojim plećima nosili, i još i danas nose stanovnici Jablanice, naročito oni uz hidroakumulaciju Jablaničkog jezera, jer im nikad nije izvršena pravična naknada za potopljeno zemljište. Izgradnjom energetskih resursa, uz snažan ton koji je davala industrija granita razvoju čitavog kraja,Jablanica je uz razvoj metalne i tekstilne industrije te infrastrukturnih objekata i školstva,sa velikom perspektivom grabila prema kraju 20. vijeka.